Biste li svejedno bile gay/bi?

Da možete prije rođenja birati svoju seksualnu orijentaciju, bazirano na vašem iskustvu u ovom životu, biste li svejedno izabrale da budete gay/bi ili biste si upisali "hetero" pod seksualnu orijentaciju? Zašto i zato. Argumenti.

Hmmm,zanimljivo,moram priznati...
I kad bi postojao formular kojeg bi ispunjavali prije rođenja sigurna sam da bih zaokružila biseksualnost kao svoju seksualnu orijentaciju,iako mi je kroz glavu prošla misao da bi mi život bio daleko jednostavniji da sam hetero.

Da se odabir ne temelji na iskustvu u ovom životu onda bih izabrala da sam heteroseksualna,jer ne bih znala što propuštam,ali ovako ne...bila bi uskraćena za neke predivne situacije,ljude i osjećaje koji su mi se dogodili i koji me čekaju...valjda

Htjela bih ostati lezba, barem tako sada mislim. Da stvarno moram birati vjerojatno bih duže vrijeme razmišljala hoću li se "prebaciti" na bisexualke, a nakon toga se definitivno odlučila ostati lezba Hetero se nikako ne mogu zamisliti da budem, niti to uopće želim.

Razmišljala bih o tome da budem bi zbog toga što bih mislila da imam više izbora - i muško i žensku, da mi potraga za savršenom osobom nije ograničena spolom i da je jednostavno veći izbor osoba s kojima mogu biti. No, opet dolazimo do problema (ne)prihvaćanja društva, cure moju orijentaciju uglavnom ne bi shvatile ozbiljno i izbjegavale bi vezu ili nešto zbog toga što bi mislile da mi treba muškarac i da ću ih ostaviti jednog dana zbog lika, kada se smirim i odlučim vezati Ne mora biti da bi bilo tako, ali tako nekako razmišljam. S muškrcima bih vjerojatno isto imala problema, kada shvate da sam uistinu bisexualna i da ne stajem na žvaljakanju s curama i da mi se cure stvarno sviđaju. Također dolazimo i do "drolja" problema jer bih vjerojatno, budući da volim oba spola, htjela spavati sa što više ljudi u što kraćem roku. To doduše ne bi bilo uvjetovano mojom orijentacijom nego mojim karakterom. Tako da, kada se sve zbroji i oduzme - jednostavno ne.

Na to da sam hetero ne bih ni pomislila, ne mogu se zamisliti kao hetero, niti mi je ikada došlo da hetero budem. Jednostavno se s muškarcem ne mogu zamisliti ni u paralelnom svemiru.Životi tipičnih strejtera čine mi se tako dosadnim i jednoličnim, ne želim ono tipično - vjenčanje, djeca,... Ne želim sex s tipovima. Uostalom, mislim da bih onda došla do problema nalaženja partnera jer mi se nitko ne bi sviđao i nitko mi ne bi odgovarao.

Ovako kako je mi je savršeno i to nikako ne želim mijenjati.Samo želim promijeniti grad/državu/dio svijeta u kojem živim.

Judina sestra je napisao/la:

Da možete prije rođenja birati svoju seksualnu orijentaciju, bazirano na vašem iskustvu u ovom životu, biste li svejedno izabrale da budete gay/bi ili biste si upisali "hetero" pod seksualnu orijentaciju? Zašto i zato. Argumenti.

Izabrala bih opciju gay opet, opet i opet...nikad neću požaliti što volim žene, koliku god mi bol nanosile nekada ...jedino što ću zbog orijetnacije i outanja imati problema u životu, ali ako je to cijena koju moram platiti, please send me the bill

Inače ne volim stvari tipa "što bi bilo kad bi bilo" i "if you could, what would you do", ali evo, da sam mogla PRIJE rođenja izabrati svoju sex. orijentaciju, izabrala bih biti ovo što jesam (lezbijka) ali u drugoj zemlji.

Što se iskustava tiče, mogu jedino reći da bih već bila u braku da sam hetero, ali unatoč tome, niti u jednom trenutku svog života nisam požalila što ne volim muškarce.

Da mogu birati, bila bih hetero, naravno. Strejteri se ne moraju suočavati s mnogo stvari kao lezbijke, oni čak ni ne mogu zamisliti tu nevidljivost, samoću kroz koju netko prolazi samo zato što se rodio kao takav. Nije lako živjeti boreći se protiv vjetrenjača. Radije bih odabrala ugodan život nego borbu... kao lezbijka "prisiljena" sam stalno se boriti ...

Ovo je jako dobro pitanje. Ne sjećam se da sam ikad prije naišla na njega

Odgovor je da ne bi ništa mijenjala.Ne bi to sve skupa mogla ocijeniti niti kao pozitivno nitki kao negativno i nikad nisam razmišljala što bi bilo da sam straight.Mislim da bi se s time malo toga promijenilo.
Istina je da ću teže ostvariti pravo na obitelj,barem u RH,ali vjerujem da će se i to promijeniti.

Odabrala bih da sam hetero, zbog svih teškoća koje gay ljudi prolaze. Heteroseksualci, dakako, nemaju niti su ikad imali problema sa svojom orijentacijom. Što se tiče propuštanja nečega kao heteroseksualke, ne mislim da bih išta propuštala. Ovo što osjećam u ovom životu kao lezbijka prema ženama bih osjećala isto za muškarce da sam hetero. Jedino osoba koja je gay a ima veze sa osobama suprotnog spola i obratno, hetero osoba koja ima veze s osobama istog spola (ovo potonje je, naravno, rijeđe, ali to nije poanta) nešto propušta jer, logično, nije s osobama koje su right za nju. Svakako bih odabrala da sam hetero, život bi mi bio lakši.

Postoje mjesta/zemlje u kojima je biti gay jednako "teško" kao biti hetero.

Nepenthe je napisao/la:

Postoje mjesta/zemlje u kojima je biti gay jednako "teško" kao biti hetero.

Really? Gdje to? Znam da postoje mjesta u kojima nije teško biti gay (više), ali nisam znala da negdje heteroseksualci pate zbog svoje seks. orijentacije.

Judina sestra je napisao/la:

Nepenthe je napisao/la:

Postoje mjesta/zemlje u kojima je biti gay jednako "teško" kao biti hetero.

Really? Gdje to? Znam da postoje mjesta u kojima nije teško biti gay (više), ali nisam znala da negdje heteroseksualci pate zbog svoje seks. orijentacije.

Pate? Pa nisam sigurna da SVE lezbijke PATE zbog svoje sex. orijentacije, a nisam ni sigurna da sve hetero žene ne bi radije bile sa ženama (da mogu).
A što se država tiče: pa recimo, Španjolska, Novi Zeland i Skandinavija su raj za homoseksualce.
Ako ne mogu uživati svoja prava i slobodu tu, odem tamo gdje mogu. Ali zašto da patim?

Ja mislim da je pametnoj curi, koja drži do sebe i koja traži nešto posebno i drugačije možda još i "teže" biti hetero nego lezba, barem ovdje.

Uh Huh Her je napisao/la:

Ja mislim da je pametnoj curi, koja drži do sebe i koja traži nešto posebno i drugačije možda još i "teže" biti hetero nego lezba, barem ovdje.

Pitali jednom Idu Prester je li ona lezba, a ona im odgovori: "e da bar jesam, život bi mi bio puno lakši!". Zanimljivo koliko je poznatih hetero žena dalo takve laskave (I'd rather love women) izjave.

Nepenthe je napisao/la:

Uh Huh Her je napisao/la:

Ja mislim da je pametnoj curi, koja drži do sebe i koja traži nešto posebno i drugačije možda još i "teže" biti hetero nego lezba, barem ovdje.

Pitali jednom Idu Prester je li ona lezba, a ona im odgovori: "e da bar jesam, život bi mi bio puno lakši!". Zanimljivo koliko je poznatih hetero žena dalo takve laskave (I'd rather love women) izjave.

Te žene kojima su dopizdili muškarci jer se stalno susreću sa stereotipima macho, "mala daj pi***" muškarcima će reći takve stvari, naravno, jer će očekivati da bi žene po tim pitanjima mogle biti drugačije, bi se mogle uspoređivati s lezbijkama koje se stalno sreću s posesivnim lezbijkama, s butch ili tomboyish lezbijakama a žele lipstick, itd. Zapravo, nakon par neuspjeha sa ženama, sigurno nam je svima nama prošla kroz glavu misao "k vragu i žene, prelazim na muškarce". Pametne hetero cure koje drže do sebe, imaju jake kriterije i bla bla bla, naravno da im neće biti lako naći dečka. Isto vrijedi i za takvu lezbijku. Samo propuštamo nešto bitno, a to je da heteroseksualke ne moraju razmišljati mogu li se outati svojima, kako će oni reagirati na to, kako će živjeti u Hrvatskoj sa ženom a da je susjedi ne gledaju kao frika, hoće li morati lagati da joj je to cimerica a ne djevojka, kako će osnovati familiju s tom "cimericom" jednog dana, šta će joj reći u djetetovoj školi, na poslu, itd. Ida Prester se nije morala outati, nije morala skrivati svoju djevojku od roditelja, faksa, posla, nije se, ukratko, susrela s još uvijek itekako postojećom pojavom zvanom homofobija i zato je njoj lako reći to što je rekla.

Naravno da je situacija bolja nego prije, ali nemojmo zaboraviti gdje živimo.

Judina sestra je napisao/la:

Nepenthe je napisao/la:

Uh Huh Her je napisao/la:

Ja mislim da je pametnoj curi, koja drži do sebe i koja traži nešto posebno i drugačije možda još i "teže" biti hetero nego lezba, barem ovdje.

Pitali jednom Idu Prester je li ona lezba, a ona im odgovori: "e da bar jesam, život bi mi bio puno lakši!". Zanimljivo koliko je poznatih hetero žena dalo takve laskave (I'd rather love women) izjave.

Te žene kojima su dopizdili muškarci jer se stalno susreću sa stereotipima macho, "mala daj pi***" muškarcima će reći takve stvari, naravno, jer će očekivati da bi žene po tim pitanjima mogle biti drugačije, bi se mogle uspoređivati s lezbijkama koje se stalno sreću s posesivnim lezbijkama, s butch ili tomboyish lezbijakama a žele lipstick, itd. Zapravo, nakon par neuspjeha sa ženama, sigurno nam je svima nama prošla kroz glavu misao "k vragu i žene, prelazim na muškarce". Pametne hetero cure koje drže do sebe, imaju jake kriterije i bla bla bla, naravno da im neće biti lako naći dečka. Isto vrijedi i za takvu lezbijku. Samo propuštamo nešto bitno, a to je da heteroseksualke ne moraju razmišljati mogu li se outati svojima, kako će oni reagirati na to, kako će živjeti u Hrvatskoj sa ženom a da je susjedi ne gledaju kao frika, hoće li morati lagati da joj je to cimerica a ne djevojka, kako će osnovati familiju s tom "cimericom" jednog dana, šta će joj reći u djetetovoj školi, na poslu, itd. Ida Prester se nije morala outati, nije morala skrivati svoju djevojku od roditelja, faksa, posla, nije se, ukratko, susrela s još uvijek itekako postojećom pojavom zvanom homofobija i zato je njoj lako reći to što je rekla.

Naravno da je situacija bolja nego prije, ali nemojmo zaboraviti gdje živimo.

Misliš da možda nema neka heteroseksualna žena koja bi ZAISTA VOLJELA biti sa ženom? Da svaka ona žena koja veli "radije bih da sam lezbijka" to kaže samo zato što se razočarala u muškarcima?
Misliš li i da svaka str8 cura ne mora skrivati svog dečka od svojih roditelja, ili čak i poznanika? Da se one možda ne boje što će njima netko reći kada sazna s kime su u vezi? Misliš li da se svi hetero-parovi ne moraju boriti za svoju sreću, da su uvijek slobodni?
Judina, nemoj sve tako crno-bijelo gledati. Things are so much different.

Judina sestra je napisao/la:

[Ida Prester se nije morala outati, nije morala skrivati svoju djevojku od roditelja, faksa, posla, nije se, ukratko, susrela s još uvijek itekako postojećom pojavom zvanom homofobija i zato je njoj lako reći to što je rekla.

A da?
http://www.jutarnji.hr/pred-gjurom-pretuceni-ida-prester-i-transvestit-angel/171854/

Judina sestra je napisao/la:

Nepenthe je napisao/la:

Uh Huh Her je napisao/la:

Ja mislim da je pametnoj curi, koja drži do sebe i koja traži nešto posebno i drugačije možda još i "teže" biti hetero nego lezba, barem ovdje.

Pitali jednom Idu Prester je li ona lezba, a ona im odgovori: "e da bar jesam, život bi mi bio puno lakši!". Zanimljivo koliko je poznatih hetero žena dalo takve laskave (I'd rather love women) izjave.

ne moraju razmišljati mogu li se outati svojima, kako će oni reagirati na to, kako će živjeti u Hrvatskoj sa ženom a da je susjedi ne gledaju kao frika, hoće li morati lagati da joj je to cimerica a ne djevojka, kako će osnovati familiju s tom "cimericom" jednog dana, šta će joj reći u djetetovoj školi, na poslu, itd.

Ima roditelja koji sasvim dobro reagiraju na to, a čak će i oni najtvrđi nakon nekog vremena nekako prihvatiti orijentaciju i s vremenom će im to prestati biti takav problem. Stvarno ne znam zašto bi ijednoj curi bilo bitno što susjedi misle o njoj i kako ju gledaju, susjedi na sve gledaju kao da su frikovi, dovoljno je oblačiti se malo drugačije ili biti s likom koji nije tipična muškarčina nego ima npr. dugačku kosu. I ni jedna se osoba ne mora ništa opravdavati svojim susjedima jer oni znače apsolutno ništa u tvom životu, to su ljudi koje rijetko vidiš i koji imaju svoje živote, baš kao što ti imaš svoj. Tako da stvarno nema razloga za lagati. Dobro, sada to s osnivanjem obitelji već je problem, ako obitelj želi, ali i za to uvijek postoje načini, s vremenom će se vjerojatno sve bolje riješiti. Škola isto već je problem, ali nakon nekog vremena će se i to prihvatiti, a sigurno se neće prihvatiti tako ako se svi skrivaju.

Nepenthe je napisao/la:

Judina sestra je napisao/la:

Nepenthe je napisao/la:

Uh Huh Her je napisao/la:

Ja mislim da je pametnoj curi, koja drži do sebe i koja traži nešto posebno i drugačije možda još i "teže" biti hetero nego lezba, barem ovdje.

Pitali jednom Idu Prester je li ona lezba, a ona im odgovori: "e da bar jesam, život bi mi bio puno lakši!". Zanimljivo koliko je poznatih hetero žena dalo takve laskave (I'd rather love women) izjave.

Te žene kojima su dopizdili muškarci jer se stalno susreću sa stereotipima macho, "mala daj pi***" muškarcima će reći takve stvari, naravno, jer će očekivati da bi žene po tim pitanjima mogle biti drugačije, bi se mogle uspoređivati s lezbijkama koje se stalno sreću s posesivnim lezbijkama, s butch ili tomboyish lezbijakama a žele lipstick, itd. Zapravo, nakon par neuspjeha sa ženama, sigurno nam je svima nama prošla kroz glavu misao "k vragu i žene, prelazim na muškarce". Pametne hetero cure koje drže do sebe, imaju jake kriterije i bla bla bla, naravno da im neće biti lako naći dečka. Isto vrijedi i za takvu lezbijku. Samo propuštamo nešto bitno, a to je da heteroseksualke ne moraju razmišljati mogu li se outati svojima, kako će oni reagirati na to, kako će živjeti u Hrvatskoj sa ženom a da je susjedi ne gledaju kao frika, hoće li morati lagati da joj je to cimerica a ne djevojka, kako će osnovati familiju s tom "cimericom" jednog dana, šta će joj reći u djetetovoj školi, na poslu, itd. Ida Prester se nije morala outati, nije morala skrivati svoju djevojku od roditelja, faksa, posla, nije se, ukratko, susrela s još uvijek itekako postojećom pojavom zvanom homofobija i zato je njoj lako reći to što je rekla.

Naravno da je situacija bolja nego prije, ali nemojmo zaboraviti gdje živimo.

Misliš da možda nema neka heteroseksualna žena koja bi ZAISTA VOLJELA biti sa ženom? Da svaka ona žena koja veli "radije bih da sam lezbijka" to kaže samo zato što se razočarala u muškarcima?
Misliš li i da svaka str8 cura ne mora skrivati svog dečka od svojih roditelja, ili čak i poznanika? Da se one možda ne boje što će njima netko reći kada sazna s kime su u vezi? Misliš li da se svi hetero-parovi ne moraju boriti za svoju sreću, da su uvijek slobodni?
Judina, nemoj sve tako crno-bijelo gledati. Things are so much different.

Crno bijelo bi bilo da sam rekla da automatski ako si hetero, život ti je prekrasan, a ako si gay, život je odvratan. Naravno da heteroseksualci imaju problema, svi ih imamo, ali strejt ljudi ne moraju čuti da su bolesni, moralno zli, čudni, poremećeni, itd.Situacije su razne u životu, dakako. Ali ako pogledamo povijest (a povijest nije samo došla i prošla, pogotovo ne u slučaju homoseksualnosti i pogotovo ne u slučaju naše zemlje), heteroseksualnost nikad nije bila zakonski zabranjena. Naravno da su postojale situacije kad je, recimo, bilo zabranjeno da bijeli muškarac oženi crnu ženu i obratno, ali to je rasni problem, a ne problem seksualne orijentacije. Naravno da postoji kod nas još uvijek, recimo, kad u tradicionalnoj hrvatskoj familiji dečko oženi Srpkinju. Opet, to je nacionalni problem, ne problem seksualne orijentacije. Postoji situacija kad cura ima dečka mnogo starijeg od sebe i obitelj joj to brani i tad mora skrivati svog dečka. Ali to je problem preuveličane protekcije prema kćeri, a ne problem njene seksualne orijentacije.
Da bijeli muškarac ima crnog dečka, rekao bi: "Ne samo da nam ne dozvoljavaju međurasne veze, nego smo još i dva muškarca!" Ili bi npr. otac u tradicionalnoj hrvatskoj familiji rekao: "Ne samo da nisi u vezi sa Hrvaticom, nego je još i muško!" I u trećoj situaciji, majka bi rekla svojoj kćeri: "Ne samo da si u vezi sa mnogo starijom osobom od sebe, nego je još i žena!"
Kad su i pitanju homoseksualne veze, uvijek postoji to "još". I to još označava problem seksualne orijentacije. U svim ovim situacijama nikad nije problem činjenica da su u vezi muškarac i žena.

Judina sestra je napisao/la:

Nepenthe je napisao/la:

Judina sestra je napisao/la:

Nepenthe je napisao/la:

Uh Huh Her je napisao/la:

Ja mislim da je pametnoj curi, koja drži do sebe i koja traži nešto posebno i drugačije možda još i "teže" biti hetero nego lezba, barem ovdje.

Pitali jednom Idu Prester je li ona lezba, a ona im odgovori: "e da bar jesam, život bi mi bio puno lakši!". Zanimljivo koliko je poznatih hetero žena dalo takve laskave (I'd rather love women) izjave.

Te žene kojima su dopizdili muškarci jer se stalno susreću sa stereotipima macho, "mala daj pi***" muškarcima će reći takve stvari, naravno, jer će očekivati da bi žene po tim pitanjima mogle biti drugačije, bi se mogle uspoređivati s lezbijkama koje se stalno sreću s posesivnim lezbijkama, s butch ili tomboyish lezbijakama a žele lipstick, itd. Zapravo, nakon par neuspjeha sa ženama, sigurno nam je svima nama prošla kroz glavu misao "k vragu i žene, prelazim na muškarce". Pametne hetero cure koje drže do sebe, imaju jake kriterije i bla bla bla, naravno da im neće biti lako naći dečka. Isto vrijedi i za takvu lezbijku. Samo propuštamo nešto bitno, a to je da heteroseksualke ne moraju razmišljati mogu li se outati svojima, kako će oni reagirati na to, kako će živjeti u Hrvatskoj sa ženom a da je susjedi ne gledaju kao frika, hoće li morati lagati da joj je to cimerica a ne djevojka, kako će osnovati familiju s tom "cimericom" jednog dana, šta će joj reći u djetetovoj školi, na poslu, itd. Ida Prester se nije morala outati, nije morala skrivati svoju djevojku od roditelja, faksa, posla, nije se, ukratko, susrela s još uvijek itekako postojećom pojavom zvanom homofobija i zato je njoj lako reći to što je rekla.

Naravno da je situacija bolja nego prije, ali nemojmo zaboraviti gdje živimo.

Misliš da možda nema neka heteroseksualna žena koja bi ZAISTA VOLJELA biti sa ženom? Da svaka ona žena koja veli "radije bih da sam lezbijka" to kaže samo zato što se razočarala u muškarcima?
Misliš li i da svaka str8 cura ne mora skrivati svog dečka od svojih roditelja, ili čak i poznanika? Da se one možda ne boje što će njima netko reći kada sazna s kime su u vezi? Misliš li da se svi hetero-parovi ne moraju boriti za svoju sreću, da su uvijek slobodni?
Judina, nemoj sve tako crno-bijelo gledati. Things are so much different.

Naravno da su postojale situacije kad je, recimo, bilo zabranjeno da bijeli muškarac oženi crnu ženu i obratno, ali to je rasni problem, a ne problem seksualne orijentacije. Naravno da postoji kod nas još uvijek, recimo, kad u tradicionalnoj hrvatskoj familiji dečko oženi Srpkinju. Opet, to je nacionalni problem, ne problem seksualne orijentacije. Postoji situacija kad cura ima dečka mnogo starijeg od sebe i obitelj joj to brani i tad mora skrivati svog dečka. Ali to je problem preuveličane protekcije prema kćeri, a ne problem njene seksualne orijentacije.

Sve to dođe na isto. Hrvatica koja se udaje za Srbina (a pogotovo ako joj je tata bio branitelj) bi možda imala i veće probleme zbog toga nego jedna cura koja je odlučila reći svojima da voli žene.
Niti je hendikep biti lezbijka, niti je privilegija ili blaženstvo biti strejt. Mnogo je tu boja da bi se moglo reći kome je život teži/lakši. One lezbe koje žele biti slobodne i sretne, maknt će se tamo gdje to mogu biti. One koje ne žele, neka ostanu u svojoj homofobičnoj i fašističkoj okolini i plaču što im je Bog dao da vaginu imaju i vaginu vole.

Nepenthe je napisao/la:

Judina sestra je napisao/la:

Nepenthe je napisao/la:

Judina sestra je napisao/la:

Nepenthe je napisao/la:

Uh Huh Her je napisao/la:

Ja mislim da je pametnoj curi, koja drži do sebe i koja traži nešto posebno i drugačije možda još i "teže" biti hetero nego lezba, barem ovdje.

Pitali jednom Idu Prester je li ona lezba, a ona im odgovori: "e da bar jesam, život bi mi bio puno lakši!". Zanimljivo koliko je poznatih hetero žena dalo takve laskave (I'd rather love women) izjave.

Te žene kojima su dopizdili muškarci jer se stalno susreću sa stereotipima macho, "mala daj pi***" muškarcima će reći takve stvari, naravno, jer će očekivati da bi žene po tim pitanjima mogle biti drugačije, bi se mogle uspoređivati s lezbijkama koje se stalno sreću s posesivnim lezbijkama, s butch ili tomboyish lezbijakama a žele lipstick, itd. Zapravo, nakon par neuspjeha sa ženama, sigurno nam je svima nama prošla kroz glavu misao "k vragu i žene, prelazim na muškarce". Pametne hetero cure koje drže do sebe, imaju jake kriterije i bla bla bla, naravno da im neće biti lako naći dečka. Isto vrijedi i za takvu lezbijku. Samo propuštamo nešto bitno, a to je da heteroseksualke ne moraju razmišljati mogu li se outati svojima, kako će oni reagirati na to, kako će živjeti u Hrvatskoj sa ženom a da je susjedi ne gledaju kao frika, hoće li morati lagati da joj je to cimerica a ne djevojka, kako će osnovati familiju s tom "cimericom" jednog dana, šta će joj reći u djetetovoj školi, na poslu, itd. Ida Prester se nije morala outati, nije morala skrivati svoju djevojku od roditelja, faksa, posla, nije se, ukratko, susrela s još uvijek itekako postojećom pojavom zvanom homofobija i zato je njoj lako reći to što je rekla.

Naravno da je situacija bolja nego prije, ali nemojmo zaboraviti gdje živimo.

Misliš da možda nema neka heteroseksualna žena koja bi ZAISTA VOLJELA biti sa ženom? Da svaka ona žena koja veli "radije bih da sam lezbijka" to kaže samo zato što se razočarala u muškarcima?
Misliš li i da svaka str8 cura ne mora skrivati svog dečka od svojih roditelja, ili čak i poznanika? Da se one možda ne boje što će njima netko reći kada sazna s kime su u vezi? Misliš li da se svi hetero-parovi ne moraju boriti za svoju sreću, da su uvijek slobodni?
Judina, nemoj sve tako crno-bijelo gledati. Things are so much different.

Naravno da su postojale situacije kad je, recimo, bilo zabranjeno da bijeli muškarac oženi crnu ženu i obratno, ali to je rasni problem, a ne problem seksualne orijentacije. Naravno da postoji kod nas još uvijek, recimo, kad u tradicionalnoj hrvatskoj familiji dečko oženi Srpkinju. Opet, to je nacionalni problem, ne problem seksualne orijentacije. Postoji situacija kad cura ima dečka mnogo starijeg od sebe i obitelj joj to brani i tad mora skrivati svog dečka. Ali to je problem preuveličane protekcije prema kćeri, a ne problem njene seksualne orijentacije.

Sve to dođe na isto. Hrvatica koja se udaje za Srbina (a pogotovo ako joj je tata bio branitelj) bi možda imala i veće probleme zbog toga nego jedna cura koja je odlučila reći svojima da voli žene.
Niti je hendikep biti lezbijka, niti je privilegija ili blaženstvo biti strejt. Mnogo je tu boja da bi se moglo reći kome je život teži/lakši. One lezbe koje žele biti slobodne i sretne, maknt će se tamo gdje to mogu biti. One koje ne žele, neka ostanu u svojoj homofobičnoj i fašističkoj okolini i plaču što im je Bog dao da vaginu imaju i vaginu vole.

Ja znam šta ti želiš reći, ali moramo gledati općenito. Poslužila sam se ovim primjerima ne bih li nešto dokazala, ali ne možemo samo uzeti dvije osobe od kojih je jedna gay a druga strejt, opisati njihove probleme i reći da su isti. Da, naravno da one lezbijke koje mogu da će otići. Mislim da nijedna lezbijka ne želi živjeti u homofobičnom okruženju. Ali to nije uopće poanta ove priče. Poanta je da heteroseksualce nikad neće nitko stigmatizirati zbog njihove seksualne orijentacije. Nikad u povijesti čovječanstva, bilo društvo homofobično ili ne, nije heteroseksualcima govorio da su bolesni, čudni, poremećeni, nitko im nije zabranjivao brakove jer brakovi između muškarca i žene nisu normalni, nitko im nije uskraćivao djecu jer vlada mišljenje da su nesposobni ih odgajati. Naravno da heteroseksualci imaju problema; svi isto patimo, tugujemo, čeznemo, nesretno se zaljubljujemo, doživljavamo neprihvaćanje našeg partnera/ice od strane obitelji i prijatelja, ali činjenica ostaje da nitko tebi neće reći, da si strejt, da je malo čudno, neobično ili pak nemoralno i bolesno da budeš s muškarcem. Zbog duge povijesti diskriminacije na svim životnim planovima prema gay osobama, nikako ne smijemo izjednačavati probleme heteroseksualaca i homoseksualaca iz šire perspektive.
Ne govorim ja ovo iz svoje perspektive. Meni uopće nije loše po tom pitanju. Nisam se nikad borila sa autohomofobijom, mislim da se nisam čak ni susrela s homofobijom, kad sam tati rekla da sam lezbijka nasmijao se onako pokroviteljski (mogla sam proći sto puta gore), mama zna da živim s curom, ali misli da mi to nije cura, tko zna za mene zna, tko ne zna, ja ne govorim, nikad me nitko nije vrijeđao zbog moje seksualne orijentacije. Ali to ne znači da mogu zaboraviti na svu štetnost homofobije i zbog njene dugotrajnosti svu ukorijenjenost duboko u svijest društva.
Dat ću primjer žena. Da, ženska emancipacija je zaista uspjela, čak i kod nas. Ima, naravno, još uvijek neravnopravnosti, ali ne možemo reći da zbog svog spola ne dobivamo neke stvari koje nam pripadaju. Ipak, ako netko Vesnu Pusić pita "Kako je vama kao ženi u politici?", a ona odgovori s "pa i muškarcima je teško", to pokazuje da uopće nije feministički osviještena. Da, muškarcima je teško, naravno da je, kao i svakom ljudskom biću, to je neosporno, ali im nikad nije bilo teško jer su muškarci. Ženama jest.
Ista analogija s gay osoba ima još veću težinu, jer je homofobija prisutnija od mizoginije i patrijarhata.

Ma sva ta homofobija je rezultat primitivizma i neinformiranosti. To je čak više trend nego osobno mišljenje. Mislim da je najvažnije razviti vlastitu taktiku da bi bili lakše prihvaćeni u društvu. To naravno nije fer,ali je činjenica da bez toga ne ide. Među prijateljima sam imala velik broj homofoba koji su u svim drugi situacijama razumni,ali mrze pedere i to je to. A kad sam ih suočila sa svojom seksualnom orijentacijom nikad se nije dogodilo da su me radi toga odbacili. Čak im je bilo i neugodno. Ljudi mrze jednostavno zato jer je to njihovoj priodi.
Ne znaju zapravo ni šta mrze.
Imam prijateljicu koja je majka dvoje djece i godinama se znamo. Konzervativna katolkinja kod koje nije bilo seksa prije braka pa nikad nismo ni razgovarale o takvim temama. Često sam joj čuvala djecu i još uvijek to radim. Jednom prilikom je razvezala jezik o homoseksulanosti i kako se ti bolesnici ne bi smjeli niti približiti djeci jer su svi u biti pedofili. A onda sam joj ja rekla za sebe. I rezultat nije bio da me odbacila nego ju je bilo sram radi ponašanja i žao zbog toga jer me povrijedila. Nakon toga je rekla da se boji za mene jer živim u grijehu (po njenom) i više se nismo dotakli te teme.
Da je ona nastavila biti nerazumna i bezobrazna i da sam se ja odvalila od smijha na njen opis svog života u grijehu,ne bi se više družile.. Drago mi je da nije tako.

Afrathevamp, tvoj primjer je ono što potvrđuje moje tvrdnje da ljudi blebeću iz neznanja, ali nisu naš (najveći) problem takvi pojedinci. Naš problem je najprije institucionalizirana homofobija, homofobija u zakonima i pravilnicima, a tek onda Štefica iz Babinog Kuka koja nema nikakvu moć u društvu.

Erzsebet je napisao/la:

Afrathevamp, tvoj primjer je ono što potvrđuje moje tvrdnje da ljudi blebeću iz neznanja, ali nisu naš (najveći) problem takvi pojedinci. Naš problem je najprije institucionalizirana homofobija, homofobija u zakonima i pravilnicima, a tek onda Štefica iz Babinog Kuka koja nema nikakvu moć u društvu.

Da, i upravo zbog ovog što si navela nikako se ne može staviti znak jednakosti između problema hetero i gay osoba.

Erzsebet je napisao/la:

Afrathevamp, tvoj primjer je ono što potvrđuje moje tvrdnje da ljudi blebeću iz neznanja, ali nisu naš (najveći) problem takvi pojedinci. Naš problem je najprije institucionalizirana homofobija, homofobija u zakonima i pravilnicima, a tek onda Štefica iz Babinog Kuka koja nema nikakvu moć u društvu.

Točno. Ali ipak stvari idu na bolje. Treba samo pogleadti novi Zakon o suzbijanj diskriminacije. Tu se spominje i spolna orijentacija,a i to da se zabranjuje poticanje na diskriminaciju. Donedavno to nije bilo tako. koliko će zakon zaživjeti u praksi ovisi o pojedincima. mislim da će se pitanje diskriminacije uvijek spojiti sa npr. radnopravnim odnosom ili obiteljskopravnim pitanjima.
Ne znam koliko nam je u svakodnevnom životu veći problem institucionalizirana homofobija. Povukla bi paralelu- lokalni izbori-parlamentani ibori. Bitnije mi je da mi lokalna vlast riješi problem rasvjete i grijanja u ulici ,ali opet je odaziv za njen izbor slabiji od izbora centralne vlasti. S ljudima živim svaki dan, a diskriminirati me mogu npr. ko apliciranja za radno mjesto, uvjeta za napredovanje,kad bi htjlea sklopiti istospolni brak,posvojiti djecu i sl.

ako je iz gore navedenog jasnije što sam htjela reći...

Da definitivno
Toliko sam gadosti dozivjela od muskaraca da sam stvarno happy sto sam lezba
Znam nisu ni zene savrsene dapace ali ipak..

Sto se tice diskriminacije jos nisam dozivjela nista vrijedno paznje zbog toga sto sam lezba tako da se uopce na zamaram time i skroz sam out

Ali zapravo prva stvar zasto bi opet bila lezba jest ona povezanost i njeznost koju mozes imati samo sa curama.