Smrt.......

Kakva su vaša gledišta o zagrobnom životu, bojite li se smrti, šta osjećate prema smrti?

evo da odgovorim. Zapravo, moja osjećanja prema smrti variraju zavisno o mojim emocionalnim periodima. Kada sam stabilna i kad sam dobro, onda me je strah, ali mi se u tom trenutku smrt čini daleko od mene pa i strah od iste. Kad sam u lošoj fazi onda sam nekako više prestrašena mišlju na smrt. Ali sve u svemu kad zbrojim, bojim se smrti, da. To je zbog toga što nemam neku teoriju poduprtu od strane kakve religije da me štiti, nego imam svoj agnosticizam koji ne obavlja bogzna kakvu ulogu tješitelja. Sama činjenica da ne znam šta je poslije smrti, kakva je smrt sama, me plaši. A i nagađanja o zagrobnom životu me plaše, npr. da je ništavilo poslije smrti. Da odživimo to jednom i do viđenja. Često se uspijem skoncentrirati na to ništavilo i osjećaj nije lijep.
Joj, vrlo negativan post. Evo da malo začinim pozitivnošću. Mogla bih reći da možda malo vjerujem u reinkarnaciju, zapravo, da dopuštam mogućnost iste jer mi se čini da cijela priroda egzistira u ciklusima, obnavlja se i ponovo vraća, pa bi to tako moglo bivati i s nama, obzirom da smo dio prirode. Ali strašna je stvar da NE ZNAM.
Ponekad pomislim, blago onima koji čvrsto vjeruju da postoji nešto lijepo poslije. I nemam ništa protiv toga, smrt jest zastrašujuća stvar, većini je ljudi barem ponekad zastrašujuća pomisao na istu, pa je logično stvoriti takav obrambeni sistem. Čista potreba čovjeka da se uvjeri da je zbrinut kad nije siguran hoće li to biti. Na žalost, ne mogu u to vjerovati jer smatram da ne možemo to znati dok ne umremo. Voljela bih da me netko razuvjeri, ali nisam još naišla na teoriju koja bi to uspjela. Opet ja na svoju negativnost... ne ide mi nešto

sad si me cilu izbedirala...
idem brzo otvoriti temu o rimingu, pusenju dilda, duploj penetraciji, fistanju, spricanju iz vagine i slicno.

Strah me je toga da smrt dočekam prikovana za krevet, ovisna o drugima, kao teret drugima.

Ne bojim se smrti, s jedne strane jer mi je posao, koji radim takav da je umiranje i smrt sastavni dio njega, a s druge strane u mojoj prirodi je da prkosim svemu čega se većina plaši.

Ne bojim se smrti.Za mene je ona dio života jer eto vjerujem u njega poslije smrti...

pour femme je napisao/la:

sad si me cilu izbedirala...
idem brzo otvoriti temu o rimingu, pusenju dilda, duploj penetraciji, fistanju, spricanju iz vagine i slicno.

daj, daj

Početak je istodobno i kraj svega, iz života se rađa smrt, a iz smrti se rađa novi život. Prema tome, smrt nije kraj postojanja, nego transformacija postojanja. Kao što priroda prolazi kroz svoje cikluse i u tom procesu se vječno obnavlja, ali i mijenja, tako se i sva bića (nakon smrti) reinkarniraju. Ima puno lijepih knjiga napisanih od strane i "medija" i znanstvenika o tome što se događa sa ljudima kada umru - kuda odu nakon smrti i što sve prolaze prije nego se ponovno rode.
Osobno, ne bojim se smrti. Štoviše, vjerujem da je upravo smrt najljepši dar koji imamo i jedna privilegija koju imaju SVI članovi ovog zemaljskog "kluba", samo to oni glupavi, umom ograničeni i duhom osiromašeni ljudi nikada neće shvatiti niti će to i pokušati.
Ima jedna islamska pjesma o tome kako turski Sufi (manja religijska grupa unutar islamske zajednice) gleda na smrt i jako mi se sviđa, pa ju želim podijeliti s vama:
"I died as mineral and became a plant,
I died as plant and rose to animal,
I died as animal and I was man.
Why should I fear?
When was I less by dying?" (Mevlana Celaleddin-i Rumi)

Kažem, ovo mi se samo SVIĐA, ali nikako se ne mogu složiti s time, jer prema tome što je napisano i što oni slave u svojoj tradiciji, ispada da svakim novim rađanjem postajemo sve "veći" (minerali - biljka - životinja - čovjek) a to nije točno, jer ono što ćemo postati/biti u novom životu ovisi o karmi, odnosno posljedicama svih naših akcija u prijašnjem životu. Ako je netko teška "svinja" (whatever) od čovjeka, sigurno se neće reinkarnirati u čovjeka nego u životinju (dakle, "When was I less by dying?" lijepo zvuči, ali ne "stoji"). Dakle, o nama i našim postupcima, mislima i djelima ovisi da li ćemo (MI = duša) "nastaniti" viši ili niži oblik života.
Meni se nekako najviše sviđa budistički koncept karme i stav o smrti, a napisat ću ga na engleskom jer mi na hrvatskom ne zvuči tako lijepo... Dakle,
"As the candle burns down the flame will eventually die out. It has no existance apart from its burning. Just as the flame is about to go out, it finds a new candle wick - a new body within which to burn."

Ne bojim se smrti, puno više se bojim života nego smrti.Također se bojim i onoga što dolazi nakon jer još nisam ni sama sa sobom načisto dolazi li nešto ili je nakon smrti samo jedna velika praznina.Bojim se smrti u dubokoj starosti, kada sam već teret svima, baš kao što se bojim i polaganog umiranja od neke teške bolesti, mada ću se ako ikada dobijem neku takvu bolest potruditi da ne umirem dugo.

Sastavni dio života...prirodni tijek stvari...ne bojim je se....zapravo već znam da ću neposredno prije nje biti nervozna od znatiželje da vidim što ide dalje.
Ipak, moram priznati da se bojim prerane smrti-da netko ovisan o meni ne ostane iza mene sam, nezbrinut.
U tom slučaju bi se borila da ostanem tu.
Inače sam tipa: wait for me here I come ( to the light)

definitivno i mene strah za one koji ostaju poslije mene. a sto se mene tice, ne bojim se smrti bas zato sto znam, tj vjerujem tj mislim, da nema nista poslije. samo me nema vise...zamisli da se nakon ovog zivota i ovakvog zivota jos moram bakcit s jos jednim! i jos k tome koji traje vjecno!pa poludjela bih!! dovoljan mi i ovaj jedan...
ah...

Ne vjerujem da nakon smrti sve završava. Vjerujem da čovjek osim fizičkog (vidljivog u ovoj dimenziji) ima još tri tijela (astralno, mentalno, duhovno) i da se njegova egzistencija sigurno nastavlja u jednom od ta tri oblika.

ne bojim se... smatram to novim početkom....al bih voljela još dosta tog preživjeti prije nego što ona dođe

Uzasno se bojim smrti...neznam zasto....i najvise od svega se bojim umrijeti rano i ostaviti ljude da plaču kad mene ne bude...ili svi odjednom ili nitko...

“Death is more universal than life; everyone dies but not everyone lives.” --A. Sachs


“Men fear death, as if unquestionably the greatest evil, and yet no man knows that it may not be the greatest good.”
--William Mitford


“Death--the last sleep? No, it is the final awakening.”
--Walter Scott


“Death is life's answer to the question ‘Why?’”
--Graffito


“...death is the cure of all diseases.”
--Sir Thomas Brown


“Death is one of two things. Either it is annihilation, and the dead have no consciousness of anything; or, as we are told, it is really a change: a migration of the soul from one place to another.”
--Socrates


“If you don't know how to live, why wonder about death?”
--Confucius