Vaše priče, novele...

Razmišljam da tu objavim neke svoje stvari, ali nedostaje mi hrabrosti. Nekako mi je prvi poriv da ih sakrijem, a ne pokazujem, što je glupo budući da je podforum otvoren na moju sugestiju. Može li neka probiti led umjesto mene?

Evo, pineapple14, ja te ohrabrujem jednom svojom pjesmom.

S njihovih usana
Tako lako klize riječi osude
Dok stoje pored rijeke koju nazivaju sobom
Držeći izmišljene vrline
Na dlanovima svojih ruku.

Očima su vagali međusobno
Svoje lažne kvalitete
Vadili su svoja ogledalca nižući perle zadovoljstva
Na konac njihove taštine.

A rijeka je samovala u tišini
Dok se a njoj ljeskao njihov pravi odraz;
ružan, ohol i neiskren,
onakav kakav jest.

podržavam te u potpunosti..ohrabri se..Ja ću rado čitati..

za početak ću staviti jednu priču koja je istinita..čovjek iz priče je bio moj suprug..
inače pišem svašta, najviše porno..ako dozvoljava mod, pisati ću i o tome,,

ovo je dio te priče, sa moga bloga..

Tunis..

...Koračala sam do pješčane plaže, promatrajući nebo, zvijezde i mjesec koji su mi osvjetljavali put.. izula sam sandale...osjećala sam vrelinu pjeska pod svojim stopalima..pored mene prolazili su ljudi koji su kao i Ja uživali u pogledu na plaventnilo i odsjaj mjesečine na površini..
..Pogledi znatiželjnika nisu me spriječili da osjetim lakoću i svježinu tog beskraja na svojoj koži...Zastala sam promatrajući lelujanje beskraja u plićaku, koji mi je dodirivalo prste na nogama..zatvorila sam oči, uživajući u povjetarcu koji mi je popt baršuna dodirivao kosu..
...Mračan prizor tek u daljini mjesečina koja je osvijetljavala beskraj plaventila, upotpunjavala je melodija lupkanja valova o obalu..Kao hipnotizirana gledala sam negdje u daljinu, prema pučini..bio je to moj savršeni mir..Sasvim spontano skinula sam haljinu sa sebe..Poptpuna naga sjela sam u pličak..lagani valovi zapljuskivali su mi tijelo..Osjećala sam se tako slobodno i spokojno..Zatvarala sam oči na trenutak i okretala se na trbuh.. pjesak se lijepio za moju kožu..Godio mi je istodoban dodir pijeska i mora..Ležala sam tako na trbuhu, podignutih nogu u vis.., nekakvih desetak metara ispred mene stajao je muškarac, naslonjen na stup ulične rasvjete koja je jasno osvijetljavala njegovo lice...Promatrala sam ga... je .Bio je to zgodan , galantan muškarac, prosjed, visok, odjeven u bijelu košulju i bijele hlače, nekakvih 25 godina stariji od mene.Bio je prekrasan..Takvo što sam prvi put pomislila za jednog muškarca..tako lijep..oči su mu blistale pod svijetlom kao i njegovo osunčano lice.. sam prizor unio je neopisivi nemir u meni, koji je kolao poput struje mojim tijelom..osjećaj koji nisam poznavala do tada..
.. Promatrao me kao i Ja njega..Bila je dovoljna mjesečina da pogledom prelazi preko mojih grudi i tijela. I dalje sam tako ležala, okrenuta licem prema njemu..Mogla sam jasno primjetiti da mu je jasno da sam i ja njega primjetila..Nasmiješio mi se..Imao je prekrasan osmijeh..koji kao i da sada vidim....Uznemirila me navala osjećaja u tom trenutku..pokušavala sam pogled skrenuti negdje drugdje, ali bi se ubrzo vraćala na taj savršeni prizor ispred mene..
..Okrenula sam se na leđa, gledajući nazad na pučinu..ali kao da sam ga vidjela i tamo..njegov odraz negdje u daljini i najljepši osmijeh na svijetu..Na trenutak ponovo sam se okrenula na trbuh, očekujući da ću ga ponovo ugledati pod onom svijetiljkom..ali tog savršenog prizora više nije bilo..pomalo sam sama sebi djelovala razočarano..tražila sam ga pogledom, nadajući se da ću ga negdje u blizini ugledati..ali njega nije bilo..zapitah sebe u jednom trenutku nije li to sve samo plod moje mašte ili surova stvarnost..da se jednom u životu samo nešto tako viđa..Nije mi i dalje bilo jasno, gdje je nestala ta savršena prikaza..željela sam ga ponovo vidjeti, pa makar to bilo i plod moje mašte..ili produkt ispijanja onog slatkog vina iz restorana..ako je tako..ispijati ću ga vječno samo da ga ponovo ugledam i osjetim nešto što nikada u životu nisam..
.. Izašla sam iz vode i onako mokra navukla sam haljinu na sebe..Jasno su se mogle nazirati moje mokre i ukrućene bradavice..Mokra kosa močila mi je haljinu tik do leđa..Okrenula sam se bočno prema onoj svjetiljci ispod koje je stajao on..Još jednom sam pogled usmjerila prema tamo, nadajući se da će se nekim čudom pojaviti..
..Žurno sam oblačila sandale..željela sam još malo pogledati uokolo i uvjeriti se da je sve to bila stvarnost..najljepša stvarnost u mome životu..
Sagnula sam se, pokušavajući zakopčati remenčiće sandala..ruke su mi drhtale..nisam uspjevala od tog silnog uzbuđenja te večeri, niti jedan zakopčati..u trenutku kada sam htjela odustati i nastaviti hodati bosa, osjetila sam nečiju ruku na svojoj i glas:"Mogu li Vam pomoći, gospođice?" Iznenađeno sam se okrenula, pomalo opijena melodijom njegova glasa, duboko u sebi se nadajući da je to on..i da, bio je on..nasmijao mi se, a Ja sam kao ukamenjena staja iznad njega, i pokušavala obuzdati navalu osjećaja koji su strujali mojim tijelom, te drhtavim glasom odgovorila:
"Molim Vas!"-rekla sam mu.Taj čaroban pogled svojih očiju spustio je do mojih nogu i nježno je zakopčao moje sandale...Bio je pravi Gospodin izgledom, držanjem, pokretima, vokabularom..
.. Kada mi je zakopčao sandale, podigao se na noge, i dalje sa svojim prekrasnim osmijehom..Gledala sam ga i dalje kao hipnotizirana, pokušavajući prikriti svoje ushićenje..Ali, nije mi polazilo od ruke..
..Uspijela sam se sabrati na trenutak.. Zahvalila sam mu se..a onda je tiho , sporo rekao:
„Ihre Augen!“
Pozdravila sam ga zamuckivajući, ne znajući kako reagirati.. krenula sam prema hotelu.Okrenula sam se još jedanput , i dalje je stajao nasmiješen, raširenog stava, sa rukama u đepovima. .srce kao da mi je htjelo iskočiti..počela sam trčati..bježati od sebe, Žene koja mi je do te večeri bila strana..

Ancksunamun je napisao/la:

podržavam te u potpunosti..ohrabri se..Ja ću rado čitati..

za početak ću staviti jednu priču koja je istinita..čovjek iz priče je bio moj suprug..
inače pišem svašta, najviše porno..ako dozvoljava mod, pisati ću i o tome,,

ovo je dio te priče, sa moga bloga..

Tunis..

...Koračala sam do pješčane plaže, promatrajući nebo, zvijezde i mjesec koji su mi osvjetljavali put.. izula sam sandale...osjećala sam vrelinu pjeska pod svojim stopalima..pored mene prolazili su ljudi koji su kao i Ja uživali u pogledu na plaventnilo i odsjaj mjesečine na površini..
..Pogledi znatiželjnika nisu me spriječili da osjetim lakoću i svježinu tog beskraja na svojoj koži...Zastala sam promatrajući lelujanje beskraja u plićaku, koji mi je dodirivalo prste na nogama..zatvorila sam oči, uživajući u povjetarcu koji mi je popt baršuna dodirivao kosu..
...Mračan prizor tek u daljini mjesečina koja je osvijetljavala beskraj plaventila, upotpunjavala je melodija lupkanja valova o obalu..Kao hipnotizirana gledala sam negdje u daljinu, prema pučini..bio je to moj savršeni mir..Sasvim spontano skinula sam haljinu sa sebe..Poptpuna naga sjela sam u pličak..lagani valovi zapljuskivali su mi tijelo..Osjećala sam se tako slobodno i spokojno..Zatvarala sam oči na trenutak i okretala se na trbuh.. pjesak se lijepio za moju kožu..Godio mi je istodoban dodir pijeska i mora..Ležala sam tako na trbuhu, podignutih nogu u vis.., nekakvih desetak metara ispred mene stajao je muškarac, naslonjen na stup ulične rasvjete koja je jasno osvijetljavala njegovo lice...Promatrala sam ga... je .Bio je to zgodan , galantan muškarac, prosjed, visok, odjeven u bijelu košulju i bijele hlače, nekakvih 25 godina stariji od mene.Bio je prekrasan..Takvo što sam prvi put pomislila za jednog muškarca..tako lijep..oči su mu blistale pod svijetlom kao i njegovo osunčano lice.. sam prizor unio je neopisivi nemir u meni, koji je kolao poput struje mojim tijelom..osjećaj koji nisam poznavala do tada..
.. Promatrao me kao i Ja njega..Bila je dovoljna mjesečina da pogledom prelazi preko mojih grudi i tijela. I dalje sam tako ležala, okrenuta licem prema njemu..Mogla sam jasno primjetiti da mu je jasno da sam i ja njega primjetila..Nasmiješio mi se..Imao je prekrasan osmijeh..koji kao i da sada vidim....Uznemirila me navala osjećaja u tom trenutku..pokušavala sam pogled skrenuti negdje drugdje, ali bi se ubrzo vraćala na taj savršeni prizor ispred mene..
..Okrenula sam se na leđa, gledajući nazad na pučinu..ali kao da sam ga vidjela i tamo..njegov odraz negdje u daljini i najljepši osmijeh na svijetu..Na trenutak ponovo sam se okrenula na trbuh, očekujući da ću ga ponovo ugledati pod onom svijetiljkom..ali tog savršenog prizora više nije bilo..pomalo sam sama sebi djelovala razočarano..tražila sam ga pogledom, nadajući se da ću ga negdje u blizini ugledati..ali njega nije bilo..zapitah sebe u jednom trenutku nije li to sve samo plod moje mašte ili surova stvarnost..da se jednom u životu samo nešto tako viđa..Nije mi i dalje bilo jasno, gdje je nestala ta savršena prikaza..željela sam ga ponovo vidjeti, pa makar to bilo i plod moje mašte..ili produkt ispijanja onog slatkog vina iz restorana..ako je tako..ispijati ću ga vječno samo da ga ponovo ugledam i osjetim nešto što nikada u životu nisam..
.. Izašla sam iz vode i onako mokra navukla sam haljinu na sebe..Jasno su se mogle nazirati moje mokre i ukrućene bradavice..Mokra kosa močila mi je haljinu tik do leđa..Okrenula sam se bočno prema onoj svjetiljci ispod koje je stajao on..Još jednom sam pogled usmjerila prema tamo, nadajući se da će se nekim čudom pojaviti..
..Žurno sam oblačila sandale..željela sam još malo pogledati uokolo i uvjeriti se da je sve to bila stvarnost..najljepša stvarnost u mome životu..
Sagnula sam se, pokušavajući zakopčati remenčiće sandala..ruke su mi drhtale..nisam uspjevala od tog silnog uzbuđenja te večeri, niti jedan zakopčati..u trenutku kada sam htjela odustati i nastaviti hodati bosa, osjetila sam nečiju ruku na svojoj i glas:"Mogu li Vam pomoći, gospođice?" Iznenađeno sam se okrenula, pomalo opijena melodijom njegova glasa, duboko u sebi se nadajući da je to on..i da, bio je on..nasmijao mi se, a Ja sam kao ukamenjena staja iznad njega, i pokušavala obuzdati navalu osjećaja koji su strujali mojim tijelom, te drhtavim glasom odgovorila:
"Molim Vas!"-rekla sam mu.Taj čaroban pogled svojih očiju spustio je do mojih nogu i nježno je zakopčao moje sandale...Bio je pravi Gospodin izgledom, držanjem, pokretima, vokabularom..
.. Kada mi je zakopčao sandale, podigao se na noge, i dalje sa svojim prekrasnim osmijehom..Gledala sam ga i dalje kao hipnotizirana, pokušavajući prikriti svoje ushićenje..Ali, nije mi polazilo od ruke..
..Uspijela sam se sabrati na trenutak.. Zahvalila sam mu se..a onda je tiho , sporo rekao:
„Ihre Augen!“
Pozdravila sam ga zamuckivajući, ne znajući kako reagirati.. krenula sam prema hotelu.Okrenula sam se još jedanput , i dalje je stajao nasmiješen, raširenog stava, sa rukama u đepovima. .srce kao da mi je htjelo iskočiti..počela sam trčati..bježati od sebe, Žene koja mi je do te večeri bila strana..

ja se nadam da ovaj put priča ne uključuje dio sa krvavim tamponom

nivescelzijus je napisao/la:

Ancksunamun je napisao/la:

podržavam te u potpunosti..ohrabri se..Ja ću rado čitati..

za početak ću staviti jednu priču koja je istinita..čovjek iz priče je bio moj suprug..
inače pišem svašta, najviše porno..ako dozvoljava mod, pisati ću i o tome,,

ovo je dio te priče, sa moga bloga..

Tunis..

...Koračala sam do pješčane plaže, promatrajući nebo, zvijezde i mjesec koji su mi osvjetljavali put.. izula sam sandale...osjećala sam vrelinu pjeska pod svojim stopalima..pored mene prolazili su ljudi koji su kao i Ja uživali u pogledu na plaventnilo i odsjaj mjesečine na površini..
..Pogledi znatiželjnika nisu me spriječili da osjetim lakoću i svježinu tog beskraja na svojoj koži...Zastala sam promatrajući lelujanje beskraja u plićaku, koji mi je dodirivalo prste na nogama..zatvorila sam oči, uživajući u povjetarcu koji mi je popt baršuna dodirivao kosu..
...Mračan prizor tek u daljini mjesečina koja je osvijetljavala beskraj plaventila, upotpunjavala je melodija lupkanja valova o obalu..Kao hipnotizirana gledala sam negdje u daljinu, prema pučini..bio je to moj savršeni mir..Sasvim spontano skinula sam haljinu sa sebe..Poptpuna naga sjela sam u pličak..lagani valovi zapljuskivali su mi tijelo..Osjećala sam se tako slobodno i spokojno..Zatvarala sam oči na trenutak i okretala se na trbuh.. pjesak se lijepio za moju kožu..Godio mi je istodoban dodir pijeska i mora..Ležala sam tako na trbuhu, podignutih nogu u vis.., nekakvih desetak metara ispred mene stajao je muškarac, naslonjen na stup ulične rasvjete koja je jasno osvijetljavala njegovo lice...Promatrala sam ga... je .Bio je to zgodan , galantan muškarac, prosjed, visok, odjeven u bijelu košulju i bijele hlače, nekakvih 25 godina stariji od mene.Bio je prekrasan..Takvo što sam prvi put pomislila za jednog muškarca..tako lijep..oči su mu blistale pod svijetlom kao i njegovo osunčano lice.. sam prizor unio je neopisivi nemir u meni, koji je kolao poput struje mojim tijelom..osjećaj koji nisam poznavala do tada..
.. Promatrao me kao i Ja njega..Bila je dovoljna mjesečina da pogledom prelazi preko mojih grudi i tijela. I dalje sam tako ležala, okrenuta licem prema njemu..Mogla sam jasno primjetiti da mu je jasno da sam i ja njega primjetila..Nasmiješio mi se..Imao je prekrasan osmijeh..koji kao i da sada vidim....Uznemirila me navala osjećaja u tom trenutku..pokušavala sam pogled skrenuti negdje drugdje, ali bi se ubrzo vraćala na taj savršeni prizor ispred mene..
..Okrenula sam se na leđa, gledajući nazad na pučinu..ali kao da sam ga vidjela i tamo..njegov odraz negdje u daljini i najljepši osmijeh na svijetu..Na trenutak ponovo sam se okrenula na trbuh, očekujući da ću ga ponovo ugledati pod onom svijetiljkom..ali tog savršenog prizora više nije bilo..pomalo sam sama sebi djelovala razočarano..tražila sam ga pogledom, nadajući se da ću ga negdje u blizini ugledati..ali njega nije bilo..zapitah sebe u jednom trenutku nije li to sve samo plod moje mašte ili surova stvarnost..da se jednom u životu samo nešto tako viđa..Nije mi i dalje bilo jasno, gdje je nestala ta savršena prikaza..željela sam ga ponovo vidjeti, pa makar to bilo i plod moje mašte..ili produkt ispijanja onog slatkog vina iz restorana..ako je tako..ispijati ću ga vječno samo da ga ponovo ugledam i osjetim nešto što nikada u životu nisam..
.. Izašla sam iz vode i onako mokra navukla sam haljinu na sebe..Jasno su se mogle nazirati moje mokre i ukrućene bradavice..Mokra kosa močila mi je haljinu tik do leđa..Okrenula sam se bočno prema onoj svjetiljci ispod koje je stajao on..Još jednom sam pogled usmjerila prema tamo, nadajući se da će se nekim čudom pojaviti..
..Žurno sam oblačila sandale..željela sam još malo pogledati uokolo i uvjeriti se da je sve to bila stvarnost..najljepša stvarnost u mome životu..
Sagnula sam se, pokušavajući zakopčati remenčiće sandala..ruke su mi drhtale..nisam uspjevala od tog silnog uzbuđenja te večeri, niti jedan zakopčati..u trenutku kada sam htjela odustati i nastaviti hodati bosa, osjetila sam nečiju ruku na svojoj i glas:"Mogu li Vam pomoći, gospođice?" Iznenađeno sam se okrenula, pomalo opijena melodijom njegova glasa, duboko u sebi se nadajući da je to on..i da, bio je on..nasmijao mi se, a Ja sam kao ukamenjena staja iznad njega, i pokušavala obuzdati navalu osjećaja koji su strujali mojim tijelom, te drhtavim glasom odgovorila:
"Molim Vas!"-rekla sam mu.Taj čaroban pogled svojih očiju spustio je do mojih nogu i nježno je zakopčao moje sandale...Bio je pravi Gospodin izgledom, držanjem, pokretima, vokabularom..
.. Kada mi je zakopčao sandale, podigao se na noge, i dalje sa svojim prekrasnim osmijehom..Gledala sam ga i dalje kao hipnotizirana, pokušavajući prikriti svoje ushićenje..Ali, nije mi polazilo od ruke..
..Uspijela sam se sabrati na trenutak.. Zahvalila sam mu se..a onda je tiho , sporo rekao:
„Ihre Augen!“
Pozdravila sam ga zamuckivajući, ne znajući kako reagirati.. krenula sam prema hotelu.Okrenula sam se još jedanput , i dalje je stajao nasmiješen, raširenog stava, sa rukama u đepovima. .srce kao da mi je htjelo iskočiti..počela sam trčati..bježati od sebe, Žene koja mi je do te večeri bila strana..

ja se nadam da ovaj put priča ne uključuje dio sa krvavim tamponom

hehe..

vidim znaš ti moje priče..
koja li si?

javi se na pp

zna ih više nas...
al ova priča koju si započela je jako lijepa i romantična...

Koje ste

umirem od znatiželje

Ancksunamun je napisao/la:

Koje ste

umirem od znatiželje

a-a ne ide to tako...ja ostajem anonimna...stavi i priču s tamponom, nas nekoliko će preskočiti taj dio

baš ste neke

Zenski Dodir

Dotakla bih te kao nekad.
Da znam samo kojim putem snovima lutas
trazeci ljubav, nasla bih te,
dotakla bih te, kao tada...
Da samo mogu da doletim,
uzalud pruzam uvela krila
ovo nebo ne razumije srecu.

Dotakla bih te kao zelja;
znam da me zelis i da me pratis
mislima kad nikog nema
da te utijesi.
U tom trenu na nekom drugom
kraju ceznje ja sam sama...

A dotakla bih te kao san,
da smirim ti uzdah, da zacaram ti usne
i umirim te rukama trazeci samo
da me cvrsto stegnes, da ti samo kazem
da sve proslo je.
Dotakla bih te kao miris
kad ides poljem,
kad u njemu nadjes neki mali cvijet.
I onda
kad sve nestane, jos uvijek osjecas
miris poljskog cvijeca, jos uvijek si tamo
jos uvijek me pratis...

Dotakla sam te svojim rijecima
al nije to sve, ne, nije jos kraj,
jos uvek cekam te...

Ponoc Bez Tebe

Vjetar mi donosi tvoje ime u gluho doba noci.
Sat na crkvi otkucava ko zna koju minutu poslije ponoci i opet sjedim sama...
Sjedim u tami.
Pred ocima samo slike prelijepih dana...Odsjaji nasih dana ...
Od mene se odkida komadic po komadic
I nestajem dok se stapam sa mrakom...
Cekam te tuznih ociju, da se pojavis, makar na tren.
Ali nema te...
Zora svice i pozdravlja me: Dobro jutro, tugo – pomislih.....

Do Jucer...

Do jucer sam bar sanjala nesto,
sanjala da ces sutra biti tu kraj mene,
da cu te moci zagrliti.
Ali od kada sam te vidila u njezinom zagrljaju
shavatila sam da zapravo nikada i nisi bila kraj mene...
I svi tvoji poljupci i zagrljaj bili su laz
i da ti kazem "voljela sam te" je sve sto mi je ostalo.
Nakon svih lijepih rijeci di si sada?
Nakon svih zagrljaja di si sada?
Nakon svih obecanja di si sada?
Ali u ovoj noci sama sam sa tisinom,
od tebe mi ne stize odgovora...
vec spavas u njezinom zagrljaju...
I tvoji "voljet cu te zauvijek" zauvijek nestaje...
ali kada budes malo sama daleko od svih
reci mi, kako se osjecas, jer bile smo sretne.....

Uspomene

Sjecam se svakog dodira,svake rijeci,svakog pogleda,
Svakog trenutka kojeg smo provele,
Ali sad su to samo sjecanja skrivena iza ugla,
Sto su tragove na dusi ostavili.
Sjecam se tvog glasa sto bodrio me,
Tvog koraka,tvog osmijeha zbog kojih sam sretna bila,
Sjecam se…ali sada vise pored mene nema te,
Ostale su samo noci hladne i uplakane…
Pokusavam zapoceti novi zivot,
Sanjati nove snove,
Pokusavam pronaci smisao,
I zatvoriti vrata ljubavi ove...
Upoznati nekog novog,tko ce mi pokazati novi svijet,
Prepun boja i srece,
Pokušavam pronaci nekoga tko ce stati kraj mene,
Netko tko ce ukloniti ove bolne i hladne zidine…
Zidine nase uvele ljubavi i ovih uspomena,
U kojima sam vec dugo zatvorena,
Moram se osloboditi ove tastine i boli,
Predugo sam sa njima i u njima boravim,
Umorna sam... izgubljena...
A tako malo bi bilo dovoljno da se to promijeni...
Ispred mene samo je cesta sto vodi miljama u nepoznato,
I hladan vjetar sto plete niti u mojoj kosi,
Po posljednji se put okrecem da upamtim sto je iza mene ostalo,
A ono malo nade sto imam sa sobom nosim…
Mozda se jednog dan i vratim u maleni grad,
Kojeg sad ostavljam iza sebe,
Mozda …ali onda kada budem puno jaca,
I kad bez tragova proslosti budem mogla stati ispred tebe.
A do tad ja pozdravljam nove putove i gradove,
Sto ispred mene nalaze se,
Pozdravljam nove luke i mostove…
Sto spajaju dvije obale…
Evo i novo svitanje rada se,
Zlatnom nitima sunca sto iza planine dize se,
Te u visine prema bijelim oblacima penje se,
U rajske nebeske visine…
Sad znam da se i ljubav ponovo probudi,
U srcu sto je tiho zaspalo,
Bas kao i svako novo svitanje,
Sad znam da je i moja sreca mozda u blizini…
Iza nekih zatvorenih vrata,
I nove stranice zivota, sto cekaju da budu ispisane…
Sad znam… ali trebat ce jos vremena
Da bi se uspomene stare ljubavi zatvorile…

Suze Andela

Zelim izaci ali sve mi izgleda tako besmisleno..
lica su mi prazna i beznacajna ali ja.. ja mislim na tebe..
nemogu vise da izdrzim ovako..

jos se sjecam kako si plesala u mojim rukama...
naseg dodira u mraku...

po tvojoj dusi su sada prolivene suze angela...

zasto nisi tu da mi pokazes svijetlo svojim poljupcima,
da mi pokazes koliko ti se svidam..
i onda da placemo i plesemo skupa...

zasto nisi tu??...
kada je svijet zaboravio na mene..

svaku noc mogu da te jos osjetim kraj sebe
dok si ponavljam da jos mislis na mene..
da jos ima nade...

i dani prolaze ali sretne zijezde ne shvacaju
koliko boli bez tebe angele...

Poklon

Htjela bi ti dati jedan poklon
nesto slatko
nesto rijetko
ne obican poklon
od onih sto si izgubila
ili nikada nisi ni otvorila
ili si zaboravila u vlaku
ili nisi ni prihvatila
htjela bi ti dat jedan od onih koji te rasplacu kad ih otvoris
da budes iskreno sretna
posvetit cu ti
svoji najveci poklon

Htjela bi mjesecu podarit tvoji osmijeh
da kada ga pogledam nocu sjetim se tebe
da te svake noci podsjeca kolika je moja ljubav...
i nije vazno sta ljudi govore
jer ti si mi usla u srce i vezala me za sebe
tvojim osmijehom koji me nije napusato
ni kada si bila umorna od svega

Htjela bi da mi poklonis svoji navjeci poklon
jedan magicni san
jedno zaljubljeno srce
jedan od onih poklona sto neznam otvorit pred drugima
jer najevci poklon
je samo nas, zauvijek

Da dode kraj svemu
neka ubije sve u meni
ne zato sto te zelim mrziti
samo jer nemogu plakati
toliko koliko sam te volila

Htjela bi mjesecu podarit tvoji osmijeh
da kada ga pogledam nocu sjetim se tebe
da te svake noci podsjeca kolika je moja ljubav
i nije vazno sta ljudi govore
jer
pruzena ljubav, primljena ljubav, ljubav koja se nije predala
ljubav velika poput zivota kojemu se nismo predale
ljubav koja me gleda tvojim ocima
si ti, moji najveci poklon!

Neizbrisiva

Ponekad se pitam dali
bi mogla zivjeti bez tebe
dali bi te mogla zaboraviti
Ali prode samo tren i ti si mi sve
sve sto bi mogla pozeljeti
vec neizbrisiva duboko u meni
sve je izgledalo kao jos jedna prica
koju vrijeme odnese sasobom ali
ti me nikada ne ostavljaj


I sto mi vise falis to si mi
vise u mislima
Tvoji glas i osmijeh su vec u meni
neizbrisivi kao tetovaza na kozi
Vidim te u svojim ocima
Trazim te i kada te nema
na mojoj kozi osjecam zelju za tobom
ovako duboko nisam nikada nista osjecala
ne ostavljaj me
ne ostavljaj me nikada
i sto vise te gledam vise te volim
nikada me ne ostavljaj jer samo nebo zna
koliko si u meni
vec neizbrisiva
Neizbrisiva iz mojih dana
Neibrisiva iz mojih suza
neizbrisiva iz moje koze
nikada me ne ostavljaj jer zauvijek ces ostati
u mom srcu neizbrisiva

---------------------------------------------------------------

Eto par mojih djela, imam ih jos puno semo neznam disu ili sam ih izgubila s vremenom, svaka poezija je posvecena i posjeca me na neki trenutak svog zivota, eto budem s vremenom objavljivala jos

Nek Nas Mrze

Nek nas mrze zato sto smo lezbe
Ali nikada nece ni u snu osjetit kolika je to ljubav izmedu dvije cure..
Nikada nece shvatit koliko dva srca mogu biti povezana..
Nikada nece osjetit njeznost..
Nikada se nece osjecati toliko voljenima da placu od srece..
Nikada nece znat kako je imat kraj sebe jedno malo slatko bice puno ljubavi..
Nikada nece znat kako je prekrasan osjecaj usrecit curu koja te voli..
Nikada nece znat kako je lijepo brinut se o nekome..
Nikada nece znat kako je to kad jedno malo bice ima toliku potrebu biti kraj tebe..
Nikada nece znat kako je lijepo kada te cura zagrli bez rijeci..
Nikada nece znat kako je vodit ljubav sa zenom carobno..
Nikada nece znat ni shvatit..

Neka nas mrze zato sto smo lezbe..

Posveceno svim curama koje su bar jednom osjetile pravu zensku ljubav.

Zar se bas nikome nista nesvida?

Kmek

ma lipe su ti pisme skroz,eto
i ja bi volila pisati,ali nemogu bolje od...."mjesec sija ko tepsija,mene puca depresija..."